Cvijet ružičastog lotosa sjedi iznad vode.
Lotos i vodeni ljiljani ponekad se smatraju istom biljkom. Iako su obje vodene biljke iz iste obitelji, Nymphaeaceae, neke značajke ih razlikuju jedna od druge.
Cvijeće i sjemenke
Biljka lotosa, koja se naziva i sveti lotos, ima duge stabljike i listove u obliku diska koji narastu do 35 centimetara u širinu. Cvjetovi ružičaste ili bijele boje su veliki s mnogo latica. Okrugle ili ovalne sjemenke ove biljke proizvode u središnjim velikim mahunama; prema "American Journal of Botany", smatraju se najstarijim naizgled održivim sjemenkama na svijetu. Sjeme pronađeno u Kini koje je testirano primjenom ugljikovog datiranja i za koje je utvrđeno da imaju čak 1.288 godina, daju ili uzimaju 200 godina, uspješno klijaju i još uvijek rastu, od ožujka 1994. Vodeni ljiljan stvara velike bijele, ponekad ružičaste cvjetove, s mnogo latica i žutim centrima s velikim, okruglim, zelenim listovima. nakon što se potroše cvjetovi.
Vodeni ljiljani sjede na vodi.Staništa i rast
Lotos je višegodišnja vodena biljka koja raste u plitkim jezercima i močvarama sa stabljikama čvrsto ukorijenjenim u blato, a ponekad podiže lišće i uvijek podiže cvijeće iznad vode. Vodeni ljiljani su višegodišnje vodene biljke koje rastu u blatnjavim vodama poput ribnjaka i sporih potoka dubokih do 7 stopa. Korijeni ljiljana implantiraju se u blato, a lišće i cvijeće počivaju na površini vode.
Indijanci
Lotusi su autohtoni u južnoj Aziji i Australiji. Pronađeni su rani ostaci vodenih ljiljana iz Europe prije ledenog doba. Mirisne vodene ljiljane rastu u istočnim područjima Sjeverne Amerike, uključujući Kanadu. Oni su također porijeklom iz regije Amazonije. Na vodene ljiljane navode se i slike iz starog Egipta i Kine.
